Dubrovnik - grad jedinstvene političke i kulturne povijesti (Dubrovačka Republika, Gradski statut iz 1272.), svjetski poznate spomenične baštine i ljepote (upisan u UNESCO-ov registar svjetske kulturne baštine) - jedan je od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i očuvanost baštine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turističke ponude. Grad hotela, prelijepe okolice, zavidnoga ekološkog standarda i turističke dorečenosti privlačan je u svako godišnje doba. Neku vrstu geografske izoliranosti premošćuje visok prometni standard - zrakoplovni prijevoz, brzi hidrokrilni brodovi.
Turistički se Dubrovnik počeo razvijati prije I. svjetskog rata, da bi ubrzo zbog svoje neodoljive posebnosti, postao snažnim međunarodnim turističkim središtem.

Find the best deal, compare prices and read what other travelers have to say about hotels in Dubrovnik

Za temeljitiji razgled Dubrovnika, njegova blaga i spomenika potrebno je više dana. No, već za šetnje Stradunom, uskim ulicama i trgovima, monumentalnim zidinama i tvrđavama posjetitelji se susreću s tisućljetnom ljepotom njegove kao u školjku uvučene urbane jezgre, stoljećima učenim vještinama zidanja, klesanja, rezbarenja, te se suočuju s poviješću Kneževa dvora, bibliotečnim blagom, najstarijom ljekarnicom na europskom jugu i dr.

Dopuštajući užitak odabira, Dubrovnik nudi mnoge muzeje i galerije s draguljima hrvatske baštine.
Dubrovački muzej u Kneževu dvoru u svom kulturno-povijesnom odjelu ima 15 500 predmeta. U autentičnim dvoranama postavljena je zbirka namještaja XVII.-XIX. st., odore knezova i vijećnika, vlastelinske odjeće. Pomorski muzej (tvrđava Sveti Ivan) u stalnoj postavi izlaže raznovrsnu građu vezanu uz dubrovačko i hrvatsko pomorstvo, s posebnim naglaskom na povijest Dubrovačke Republike. Muzej franjevačkog samostana čuva sav inventar stare ljekarnice, radove starih dubrovačkih zlatarskih, vezilačkih i slikarskih radionica. U Muzeju dominikanskog samostana prikazani su vrijedni primjerci dubrovačkog slikarstva XV. i XVI. st., skulpture, zlatarski predmeti, rukopisi, inkunabule i note. U Riznici dubrovačke katedrale čuvaju se relikvije sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, te mnoge druge umjetničke slike i predmeti. U Etnografskom muzeju Rupe može se vidjeti prikaz tradicionalnoga gospodarstva i ruralne arhitekture dubrovačkoga kraja, nošnje i tekstilno rukotvorstvo. Vrlo je atraktivan Akvarij Biološkoga zavoda, smješten u tvrđavi Sveti Ivan, s primjercima morske faune.

Dubrovnik je po sebi »posijao« crkve, samostane i hotele, a s licem prema moru uresio se nizom marina, lučica te šetnica. Zbog veličanstvena pogleda na srednjovjekovni Dubrovnik neizostavna je šetnja po njegovim zidinama.
U brojnim dubrovačkim restauracijama i konobama može se uživati u specijalitetima domaće i međunarodne kuhinje, a sportašima i rekreativcima na raspolaganju su tereni i rekviziti za sve sportove na kopnu i vodi, od tenisa i stolnoga tenisa do jedrenja. Djeluje i nekoliko fitness-centara s bazenima, saunama, masažom, aerobikom, solarijima, trenažerima za boks i dr.

Dubrovnik je poznat po vrsnim hotelima, od kojih je većina smještena na poluotoku Lapadu te na predjelu Ploča jugoistočno od Staroga grada. Hotelsko naselje Dubrava - Babin kuk na Lapadu grad je u malome. Ima trgovački centar, banku, ambulantu, ugostiteljske lokale, novi »Stradun«, koji povezuje hotele.

Find the best deal, compare prices and read what other travelers have to say about Hotel Dubrovnik President
Find the best deal, compare prices and read what other travelers have to say about Hilton Imperial Dubrovnik 

Dubrovnik je grad bogatoga kulturno-umjetničkoga života. Posebno mjesto ima Dubrovački ljetni festival (od 10. srpnja do 25. kolovoza), koji se tradicionalno održava od 1950. To je kazališni, glazbeni i folklorni festival, 1956. uključen u kalendar svjetskih festivala i jedan je od najpoznatijih u svijetu. Održava se na otvorenim pozornicama u gradu (Gundulićeva poljana, Držićeva poljana, Lovrijenac, Revelin) ili u prekrasnim ambijentima svojih građevina (Knežev dvor, klaustri, crkve). Na repertoaru su djela hrvatskih i svjetskih klasika koje izvode vodeća imena domaćih i svjetskih glumaca, redatelja, dirigenata - dosad ih je nastupilo nekoliko stotina. Važan su dio festivala folklorne izvedbe domaćih (Linđo, Lado) i stranih folklornih skupina.
U likovnome životu Dubrovnika posebnu važnost imaju izložbe koje se održavaju tijekom cijele godine. Osim renomiranih galerija - Umjetnička galerija (Put Frana Supila 23), njezin izložbeni prostor Luža Art Centar (Stradun), Sebastijan - povremene i stalne izložbe održavaju se i u drugim prostorima.
Nadaleko su poznate dubrovačke karnevalske fešte - Dubrovački karnevo, koje se održavaju od ranoga srednjovjekovlja, kada se na dubrovački prostor prenose iz susjedne Italije. Velika je gradska svečanost proslava Blagdana sv. Vlaha, ujedno i Dan grada Dubrovnika (3. veljače). Proslava traje cijeli tjedan, uz vjerske obrede, procesiju gradskim ulicama, koncerte, sportske, zabavne i karnevalske priredbe. Postoje organizirani izleti.

DUBROVNIK, grad, luka i turističko središte južnoga hrvatskoga primorja. Leži na podnožju vapnenačkoga Srđa (412 m), u dolini koju prema jugozapadu zatvara uzvisina Lapada i manji greben s najstarijim dijelom Dubrovnika. Nasipanjem močvarne doline između Gruškoga zaljeva na sjeveru i Staroga Porta na jugu i izgradnjom Place (Straduna) stara gradska jezgra spojena je s predgrađem na drugoj strani doline. Na taj je način Stradun postao središte grada i njegova glavna ulica, spajajući suprotna gradska vrata: Ploče na istoku i Pile na zapadu. Nakon izgradnje luke u Gruškom zaljevu, Gruž postupno s Dubrovnikom postaje jedinstveno naselje. Poslije se Dubrovnik proširio i na Lapadski poluotok, na niže dijelove padina Srđa i izvan gradskih zidina prema Župi. Klimu Dubrovnika karakteriziraju topla i suha ljeta i blage zime. Prosječna je temperatura najhladnijeg mjeseca (veljače) 4,6 °C, a najtoplijeg (kolovoza) 26,2 °C. Od ukupne godišnje količine oborina na hladnu polovicu godine otpada 68%, a od 105 kišnih dana otpada na proljeće 29, ljeto 14, jesen 26 i na zimu 37. Snijeg pada vrlo rijetko; 2554 sunčana sata godišnje, po čemu je Dubrovnik među prvim gradovima u južnoj Europi. U srpnju ima dnevno (kao i Aleksandrija) 12,4 sunčana sata. Vegetacija je suptropska i bujna (maslina, badem, agrumi, ružmarin, lovor, crnika, bor, pinija, čempres).

Find the best deal, compare prices and read what other travelers have to say about Hotel Bellevue

Jugoistočno od starog dijela grada je turističko područje Ploče (hoteli i plaže), zapadno Lapad (sportski tereni, hoteli, plaže, šetališta), sjeverozapadno gruška luka i Gruž. Gospodarska je osnova turizam i pomorstvo. U gradu djeluju važne kulturne ustanove: Viša pomorska škola, Viša turistička škola, Sveučilišni centar za postdiplomski studij Sveučilišta u Zagrebu, Povijesni institut HAZU, Dubrovačke ljetne igre i dr.
Dubrovnik ima gradsku luku, luku Gruž i marinu Dubrovnik. Stara gradska luka zaštićena je lukobranom Porporela; u luku mogu pristati jahte do 3 m gaza; manji brodovi sidre u uvali Gornja Bočina. Luka Gruž je trgovačka luka, 2,5 km sjeverozapadno od starog Dubrovnika. Marina Dubrovnik nalazi se u naselju Komolac na unutrašnjem dijelu Rijeke dubrovačke, oko 4 km od ulaza u luku Gruž. Na magistralnoj je prometnici (M2, E65). Zračna luka nalazi se u Čilipima.

KOLOČEP, otočić i istoimeno naselje u dubrovačkoj otočnoj skupini (Elafitski otoci), 7 km sjeverozapadno od Gruža; 2,35 km2; 148 stan. Sastoji se od dva vapnenačka bila rastavljena udolinom. Zbog vapnenačkog sastava zemljišta nema izvora ni stalnih površinskih vodenih tokova. Klima je blaga mediteranska. Velikim je dijelom otok pod šumom i suptropskom vegetacijom. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, uzgoj rogača, šipka, agruma i povrća, ribarstvo, pomorstvo i turizam. Jedino naselje na otoku je Koločep. Zaselak Čelo, na sjeverozapadnoj obali otoka, vapnenačkim je grebenom zaštićen od bure; ima pješčane i šljunčane plaže, park s brojnim vrstama suptropske flore. Gornje Čelo, na jugoistočnoj obali otoka, leži oko istoimene uvale. Uvala ima pješčanu plažu. Veće su uvale Sapluni i Porat. Lokalnom brodskom linijom povezan s Dubrovnikom.

Ostaci gospodarsko-ladanjskoga građevnog sklopa u zapadnoj uvali otoka. Crkvice sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole i sv. Srđa pripadaju regionalnoj skupini predromaničke arhitekture s kupolom. Župna crkva, dovršena u XV. st., opremljena je skulpturama iz XIV. i XVI. st. Na zapadnoj strani otoka vitka kula sagrađena je potkraj XVI. st. Stambena arhitektura od XVI., a ponajviše iz XIX. st., ima obilježja graditeljstva s područja dubrovačkoga ladanja.

LOKRUM, otočić oko 700 m jugoistočno od Dubrovnika; 0,8 km2; obala duga 4,8 km, najveća visina 91 m. U njegovu južnom dijelu je 10 m duboko slankasto jezero Mrtvo more. Sjeveroistočna obala je niska i uz nju mogu pristati samo čamci, a jugozapadna je strma i nepristupačna. Na istočnoj obali Lokruma je mala luka Portoć, iz koje vodi put do ostataka nekadašnje tvrđave i pristana Bočine na sjevernoj strani otoka.
Ime otočića vjerojatno je izvedeno od latinskoga acrumen: kiselo voće. Benediktinci su ondje 1023. sagradili samostan s crkvom. Trobrodna bazilika, građena u romaničkom stilu kasnije je dva puta produživana, pa je njezin zvonik (ujedno i obrambena kula) ostao unutar crkve. Crkva, stari samostan i dio novog (iz početka XIV. st.) stradali su u velikom potresu 1667. Na Lokrumu se navodno 1191. iskrcao engleski kralj Rikard Lavljeg Srca zatečen olujom na povratku iz križarskog rata. Od nekoliko crkvica sačuvane su crkvica Navještenja i kapela sv. Vlaha iz 1557. Na traženje Dubrovčana lokrumski samostan priključen je 1466. kongregaciji sv. Justine u Padovi, što je kasnije išlo u prilog namjeri Venecijancima da zaposjednu Lokrum, ali su topovskom vatrom odbijeni. Samostan je napušten 1798. Francuzi su za vrijeme Napoleonovih ratova na najvišoj točki otoka sagradili Fort Royal, utvrdu u obliku zvijezde. Austrija je 30-ih godina XIX. st. utvrdu pojačala izgradnjom tzv. Maksimilijanova tornja. Lokrum je 1859. kupio nadvojvoda Maksimilijan Habsburški i na porušenom dijelu samostana dao sagraditi dvorac u obliku tornja, a oko samostana urediti park s egzotičnim raslinjem. Poslije je dvorac promijenio nekoliko vlasnika, među kojima je bio i austrijski prijestolonasljednik Rudolf. Na Lokrumu je sada Biološki institut HAZU, prirodoslovni muzej i memorijalni muzej Ruđera Boškovića.

Lokrum je omiljeno izletište Dubrovčana i mnogih turista, udaljeno samo 10-15 min vožnje barkom. Otočić je vječno zelen, s bogatom suptropskom vegetacijom, šumom crnike i makije i alepskog bora. Tu su i lijepe uvale, kupališta, prekrasne šetnice. Zaštićeni je park prirode. Tvrđava, danas vidikovac, pruža nezaboravni pogled na Lokrum i cijeli Dubrovnik. Posebna je zanimljivost i atrakcija Lokruma malo jezero, nazvano Mrtvo more.

Iz Dubrovnika, iz stare gradske luke, na Lokrum redovito voze turističke brodice.

LOPUD, otok s istoimenim naseljem i malom lukom u skupini Elafitskih otoka, sjeverozapadno od Dubrovnika; 4,63 km2 (dug 4,5 km, širok do 2 km); 348 stan. Reljefno se izdvajaju dva usporedna vapnenačka bila; više, sjeveroistočno bilo (216 m) strmo se spušta prema moru, pa je sjeveroistočna obala teže pristupačna. Kao produženje tih bila na sjeverozapadu je hrid Sveti Mihajlo, a na jugoistoku Mali i Veliki Skupio i otočić Skupio. Po sredini otoka pruža se dolomitna udolina s maslinama, vinovom lozom i južnim voćem; njezini krajnji potopljeni dijelovi tvore na sjeverozapadu uvalu Lopud, a na jugoistoku uvalu Šunj. Gospodarska je osnova poljodjelstvo i ribarstvo. Jedino naselje, Lopud, leži na unutrašnjem kraju uvale Lopud (prostrana plaža).

U antici grčko (Delaphodia), zatim rimsko naselje (Lafota), Lopud je od XI. st. u sastavu Dubrovačke Republike; od 1457. sjedište knežije. U XV. st. otok naseljavaju prebjezi iz krajeva pod Turcima. Lopuđani su se rano orijentirali na pomorstvo. Svojim brodovima sudjelovali su u XVI. st. u ratnim pohodima španjolskih vladara na Tunis, Alžir, Portugal i Englesku, pa je u narodnu predaju ušla uzrečica o trista Vica udovica poginulih pomoraca s Lopuda (pjesničku verziju legende dao je Antun P. Kazali).

Find the best deal, compare prices and read what other travelers have to say about hotels in Lopud 

Najstariji spomenici otoka jesu ruševine predromaničke crkvice sv. Ilije (zidna slika), sv. Petra, sv. Nikole, sv. Maura i sv. Ivana (fragmenti pleterne ornamentike). Uvalu Lopud branile su dvije tvrđave: jedna na poluotoku, a druga (Sutvrač, iz 1563.) na podnožju najvišeg vrha. Na ulazu u luku je crkva Sv. Trojstva (XVI.-XVII. st.). Nad lukom je franjevački samostan s klaustrom iz 1483., napušten 1808. U samostanskoj crkvi sv. Marije od Špilice čuvaju se: poliptih venecijanskog slikara Pietra di Giovannija (1523.), triptih iz radionice Nikole Božidarevića, dijelovi poliptiha Girolama da Santacrocea, Raspeće, rad člana venecijanske obitelji Bassano, slika Marija u vijencu cvijeća, rad flamanskoga baroknoga slikara, rezbarena korska sjedala iz XV. st. Uz obalu je obnovljeni ljetnikovac Đorđić (kasnije Mayneri) s lijepim parkom, napušteni dominikanski samostan, građen u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu (1482.). Na dominantnom položaju iznad mjesta stoje ruševine Kneževa dvora, jednokatne gotičke građevine s terasastim vrtom. Na jugoistočnoj strani otoka je uvala Šunj s crkvom Gospe od Šunja (iz XII. st., dograđivana do XVII. st.) s drvenim rezbarenim glavnim oltarom; u crkvi se čuvaju slike: Majka Božja s djetetom (Jacopo Palma st.), Sveta obitelj, Navještenje (ranobarokni umbrijski slikar), dijelovi poliptiha Mateja Junčića iz 1452.

ŠIPAN, najveći otok u skupini Elafitskih otoka, 17 km sjeverozapadno od Dubrovnika; od kopnene obale dijeli ga Koločepski kanal; 16,5 km2 (dug 9,1 km, širok do 2,6 km); 500 stan. Između dva vapnenačka bila, višeg (Velji vrh, 243 m) na sjeveroistoku i nižeg na jugozapadu, pruža se dolomitska udolina u kojoj se uzgajaju masline, smokve, vinova loza, rogači, bademi, naranče i agrumi. Posebno mjesto zauzima turizam. Krajnji, potopljeni dijelovi udoline tvore na sjeverozapadu uvalu Šipanska luka, a na jugoistoku uvalu Suđurađ. U jugoistočnom produženju višeg bila nalazi se otočić Ruda. Glavna su naselja Šipanska Luka (Luka) i Suđurađ; u unutrašnjosti ima nekoliko manjih sela (Fraiga, Sutulija, Vojnovo Selo, Odak). Brodskom vezom povezan s Dubrovnikom.

Pod današnjim imenom otok se prvi put spominje 1371. U Šipanskoj Luci otkriveni su ostaci rimske vile. Iz srednjega je vijeka više arhitektonskih spomenika: ruševine crkve sv. Petra na Veljem vrhu (XI. st.), crkvica sv. Ivana s freskama (XI. st., proširena u XV. st.) u Šilovu Selu, te unutar sklopa benediktinskoga samostana u Pakljenoj predromanička crkva sv. Mihovila iz XI. st., romaničko-gotička kuća, gotička kula i renesansna crkva sv. Duha iz 1569. U XV. st. na Šipanu ljetnikovce podiže dubrovačka vlastela. U Šipanskoj Luci, gdje su u kasnogotičkoj župnoj crkvi sv. Stjepana slike Pantaleonea (druga polovica XV. st.), ističe se ljetnikovac obitelji Sorkočević (XV. st.). U XV. st. sagrađen je iznad Šipanske Luke gotički knežev dvor s biforama na pročelju (nad gotičkim dvorišnim vratima natpis iz 1450.). U Suđurđu je utvrđeni dvorac koji je 1539. sagradio Tomo Stjepović-Skočibuha; njegov sin Vice podignuo je uz dvorac visoku kulu (1577.). Između Šipanske Luke i Suđurđa su ruševine ljetne rezidencije dubrovačkih nadbiskupa; u njoj je povremeno boravio i humanist Lodovico Beccadelli (1501.-1572.), prijatelj Michelangelov. U Renatovu su ruševine manjega zamka u kojemu je, prema predaji, boravio napuljski kralj Renato Anžuvinski (XV. st.); nađen je grb s natpisom »Renatus rex justus«.